Preskoči na glavni sadržaj

Pozitivna kritika ljubavi

Javljam se dobrovoljno u svrhu zauzimanja subjektivnog viđenja tog nevjerovatnog doživljaja. Mnogi su pokušavali, pokušavaju, stvoriti sliku agresivnog, bespotrebnog i problematičnog stadija - ljubav. A sve to na osnovu svog doživljaja kojeg nisu sposobni pretvoriti u suptilni gest. Dotaći se onih trenutaka za koje ne postoji način da se opišu. A ako ih nije bilo, molim vas da odstupite, vi ne znate šta je taj čin. Ne širite lažnu bakteriju.

Kad si obuzet onim suptilnim, kad doživiš svaki vid onog što čini jedan sistem ljubavi, onda i svaki doživljaj patnje, neslaganja, nekreativnog početka, svega onog što je nekad bilo užasno ili samo se tako čini, odbaciš tamo negdje i pretvoriš u ogromno iskustvo koje ne bih nikada mijenjao. 

Bio je to neočekivajući spreman ponedjeljak za početak. Pretrpan dokumentacijom oko samog fakulteta i bezobavezne aktivnosti, neminovno pogledah u mobitel koji je bio tik uz mene. Bio je juli, naknadno zaključih da je bio deseti, jer prije nisam imao razloga da brojim dane. Išli su spontano, bez nekog posebnog statusa ili memorisanja. Istina je da nisam to smatrao nečim što mi može donijeti ma kakvu promjenu ili relevantan pristup životu. Ali ipak vjerovao sam da mogu razbiti fragmente već ustaljenog dosadnog života. Tako to biva, kad te pogodi iznenada..
Hej, izvini što smetam, mogu li da te pitam nešto?  
Sunčevim djelovanjem dominirala je nepreglednost samog teksta, ali mogućnost sortiranja i boldiranja moje usplahirenosti, ipak razbiše nekvalitetne uslove. Ipak u svemu tome bio sam jasan, bio sam ja. To se okarakterisalo mojim brzim djelovanjem:
Hej, ne smetaš, naravno da možeš. 
Tako prolazili dani, mi smo nekako stupili u kontakt bezobavezne razine, gdje smo ipak samo govorili o našim životima, savjetovali jedno drugo i pri tome uvidjeli daleku razliku naših svjetova. Dvije duše različitih oblasti. Ali poprilično intenzivno vodili smo kontinuirane razgovore, gdje saznah i da postoji osoba koja provodi sa njom najviše vremena, sestra. Ni slutio nisam, ništa više od drugarstva. Ali najveća satisfakcija i onaj latentni dio koji me održavao jeste čast što sam upoznao takve osobe. Naime, čak sam u više navrata djelovao na nju u svrhu da se upozna sa mojim priajteljima, kako su oni idealni jedno za drugo... a ni slutio nisam... Mah... dani prolazili, a mi sve više razvijali potrebu jedno za drugim. Ulazili jedno drugom u život, bez kucanja.

Bliži se vrijeme našeg direktnog upoznavanja. Dolazi vrijeme kad trebamo stati jedno pred drugo i dokazati da sve ono što je napisano, da je zapravo tako. Jer uistinu,  nešto sam i slagao da bih nadomjestio nedostatke. Ali opet, nisam planirao ništa više od onoga što smo do sada bili, dok sam pretendirao da imam osobu pored sebe koja će me voditi cestama nepoznatog grada. Da, to je moj prvi dan kada počinjem život u Zenici. Čekao sam je tik glavne ceste koja je vodila do mog' novog prebivališta. Iz daljine sam ne samo vidio nego i osjetio, užurbane korake koji su valjda predstavljali izvinjenje naviknutog, valjda, kašnjenja. Usred razmišljanja već je stajala ispred mene, crvenokosa uloga... mislio sam da je bajka. Samo mogu reći, nije bilo manjka sreći.


...

I eto počela se odigravati naša plahovita suptilna gesta. Sve nakon toga, postaje drugačije, sve se mijenja. Sve u korist nas. Naravno, popraćeno je i mnogo nerazumijevanja, nedovršenih razloga, nefunkcionalnosti. Znala se i pokazati neka vodena stihija niz lice, ali dala nam do znanja da smo ipak ljudi. Jednostavno, nije savršeno ako je sve potaman. Prošli smo mnogo raznolikih dešavanja, prošli smo kroz dosta kriza, ali nikada nismo prošli, jedno pored drugog, a de se nismo nasmijali i zagrlili. Da, zove se AJNA.

Život nam šalje signale, spoji se tamo gdje ćeš biti neometan. Spoji se i voli.

10. 07 - ...



Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

To nije dio mog' bića, ali jeste dio moje realnosti

... i onda se desi. Prevrćeš osjećanja, sastavljaš nerealne kritike, podižeš sebe i sve to da bi opravdao tu vezanost.  Da bi opravdao čak i ono što je daleko od toga. Daleko od lacivnosti, ali itekako tik vlastite želje. Upravo zbog toga i ostvarenja iste, izaberemo put sa latentnim skretanjem. Ne dozvoljavamo željama da budu ispred nas kako ih ne bi ugrozili, a nismo ih ni počeli ostvarivati. Tako biva kad se život osloni na vas, a vi očekivali da se oslonite na život. Od tada ništa nije isto, osim tog' što dišem i hodam. Ali ne žalim se, to radim kao profesionalac.

Sve je i suviše čudno da ni sam ne znam kakav je bio početak. Probudite se, a oko vas gomila istih ljudi. Ma ne, nisu isti. Nego u ovoj blesavoj glavi kao da se dešava rat, pa u svoj toj borbi i preživljavanju razmišljate kako će vas neko dočekati raširenih ruku, pa i ako nemate nikog. Da stvar bude zategnutija, imam nekog da me čeka. I ako ne preživim taj prokleti rat, proizvest ću iskušenje i bol. To nije dio mog b…

Disident

Probudi se! Sterilni pogled ka gornjem dijelu sobe postaje jedina orginalna rutina. Kroz dualnu razinu, inata i tvrdoglavosti, izmanevrišemo i postanemo dokon. U najmanju ruku, disident već ustaljeno-normalnom životu. Kako god, dišemo bez da tražimo da nam neko pomogne. To je valjda ustaljeno, a normalno. Svjesni svoje mogućnosti i realizacije iste, prolazimo grejsov period. Odlažemo, a ono se sakuplja. Uprokos tome, ipak čovjek pronađe utjehu. Pronađe zlu istinu - opet će biti dobro. Nije to neznanje, nije to opravdanje.

''Samo zamislite duboko more i bilo koga da se nalazi sa vama. Bilo ko ako vas baci u njega, postat će intezivno teško shvatiti. Plivaš, pokušavaš i uspiješ. Međutim, uspiješ i da shvatiš bol, ali je skloniš da bi sve bilo bolje. Sad izroni iz mora i shvati da i najmanje gurkanje u najplići bazen postaje more. Shvati da gurkanje može više presuditi, nego li sve ono prije''
Iluzija nas goni, a inat podržava. Tvrdoglavost smiri. Svojstveni ekstrakt zna d…