Preskoči na glavni sadržaj

To nije dio mog' bića, ali jeste dio moje realnosti

... i onda se desi. Prevrćeš osjećanja, sastavljaš nerealne kritike, podižeš sebe i sve to da bi opravdao tu vezanost.  Da bi opravdao čak i ono što je daleko od toga. Daleko od lacivnosti, ali itekako tik vlastite želje. Upravo zbog toga i ostvarenja iste, izaberemo put sa latentnim skretanjem. Ne dozvoljavamo željama da budu ispred nas kako ih ne bi ugrozili, a nismo ih ni počeli ostvarivati. Tako biva kad se život osloni na vas, a vi očekivali da se oslonite na život. Od tada ništa nije isto, osim tog' što dišem i hodam. Ali ne žalim se, to radim kao profesionalac.

Sve je i suviše čudno da ni sam ne znam kakav je bio početak. Probudite se, a oko vas gomila istih ljudi. Ma ne, nisu isti. Nego u ovoj blesavoj glavi kao da se dešava rat, pa u svoj toj borbi i preživljavanju razmišljate kako će vas neko dočekati raširenih ruku, pa i ako nemate nikog. Da stvar bude zategnutija, imam nekog da me čeka. I ako ne preživim taj prokleti rat, proizvest ću iskušenje i bol. To nije dio mog bića, ali jeste dio moje realnosti. Inspirisan prevelikim željama, traženju sebe u drugom, trošivši dane gledajući nimalo lahke filmove, proučavajući one najimpresivnije glumce kroz njihov realni životni vijek - dolazio sam do sebi interesantnih zaključaka. Glumac najefikasnije igra, ako je već imao predznanje te igre. Glumci se traže shodno karakteru koji trebaju da daju, ne može svako igrati svašta.

Sherlock Holmes, naprosto nije nametnut kako bi igrao, jednostavno igra i kad nije na ekranu. Mario Casas, biva oslobođen svog života - realnost. Ali kroz prizmu svog karaktera, dodjeljuje sebi pogled kao nekog ko nije. Ali duboko u njemu imaju trnci želje, da takav postane. Mislim, možda. Leonardo DiCaprio, ulijeva uvjerljivost. Ulijeva osjećaj da se i ne pitaš kakav je. Bez sumnje, to je on.

Nisam siguran kako sam dozvolio sebi da sudim i da procjenjujem, ali slutim na itekako dobro objašnjenje. Svi oni imaju istu funkciju, ali ne i isti život. Svako je dobar, ali ne i za svakoga. Svako može biti voljen, ali i ne mora. Oni su lanac života, tako bliski, a tako različiti. To je bit, neke stvari shvatiš tek kad se zapitaš, a neke ne shvatiš jer to i ne želiš. 

Sherlock, Casas, DiCaprio... tri života.
Ja... jedan život.

Isti je razmjer, ali drugačiji pogled.







Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Disident

Probudi se! Sterilni pogled ka gornjem dijelu sobe postaje jedina orginalna rutina. Kroz dualnu razinu, inata i tvrdoglavosti, izmanevrišemo i postanemo dokon. U najmanju ruku, disident već ustaljeno-normalnom životu. Kako god, dišemo bez da tražimo da nam neko pomogne. To je valjda ustaljeno, a normalno. Svjesni svoje mogućnosti i realizacije iste, prolazimo grejsov period. Odlažemo, a ono se sakuplja. Uprokos tome, ipak čovjek pronađe utjehu. Pronađe zlu istinu - opet će biti dobro. Nije to neznanje, nije to opravdanje.

''Samo zamislite duboko more i bilo koga da se nalazi sa vama. Bilo ko ako vas baci u njega, postat će intezivno teško shvatiti. Plivaš, pokušavaš i uspiješ. Međutim, uspiješ i da shvatiš bol, ali je skloniš da bi sve bilo bolje. Sad izroni iz mora i shvati da i najmanje gurkanje u najplići bazen postaje more. Shvati da gurkanje može više presuditi, nego li sve ono prije''
Iluzija nas goni, a inat podržava. Tvrdoglavost smiri. Svojstveni ekstrakt zna d…